Šah (perzijski vladar, car, kralj) jedna je od najstarijih i najraširenijih igara na svijetu. Šah je igra za dva igrača. Postoje 3 tipa šaha: klasični stolni šah, dopisni šah i problemski šah.
Šahovska ploča je kvadratnog oblika, podjeljena u 64 (8×8) polja koja su obojena naizmjenično bijelom i crnom bojom. Svaki igrač na početku šahovske igre ima 16 šahovskih figura, od toga osam pješaka, po jedan par lovca, skakača i topova, te kralja i kraljicu. Jedan igrač igra s figurama bijele, a drugi s figurama crne boje.
Igra s ovakvom pločom i figurama postoji od 6. stoljeća ali su se pravila o kretanju figura mijenjala. Bitna promjena koja čini moderni šah posve drugačijom igrom od iranskog šatrandža, uvedena je oko 1470. godine, a utvrđena tek u 19. stoljeću.
Šah poboljšava koncentraciju i razvija memoriju ljudi. Tokom šahovske partije fokus igrača je samo jedan cilj, a to je kako matirati kralja i pobijediti protivnika s druge strane šahovske ploče. Šah razvija logičko mišljenje, a ponajviše promovira maštu i kreativnost.
Šah pokazuje da se težak rad nagrađuje uspijehom. Što se više vježba šah, veća je šansa da se postane bolji igrač. Istraživanjem novih ideja, šahista pokušava da predvidi buduće poteze protivnika i njihov rezultat. Šah je pravi test strpljenja, volje, živaca koncentracije i snage. On iskušava sposobnost psihološke interakcije s drugim ljudima, testira igrača kakav je u takmičarskom okruženju.
U šahu je kao i u životu: prava prilika se ukazuje samo jednom!
